Generacije mobilnih mreža

Mobilna mreža je komunikacijska mreža gdje su veze između primatelja i pošiljatelja u potpunosti bežične. Mobilna mreža se prenosi preko takozvanih “ćelija”. Zajedno, te ćelije mogu pokriti veliko geografsko područje, to omogućuje mobilnim uređajima da međusobno komuniciraju bez potrebe za ikakvom žičanom vezom. Većina naseljenih mjesta na Zemlji ima pristup mobilnim mrežama i internetu. Mobilne mreže djelimo po generacijama, svaka generacija mobilnih mreža je bolja i brža verzija prošle. Prva mobilna mreža bila je prozvana 0G, a trenutno je najnovija generacija mobilnih mreža 5G generacija.

0G

Prva mobilna mreža je nastala 1940-ih godina, koristila je push-to-talk sistem – pritiskom gumba korisnik je mogao pričati, a kada bi otpustio gumb, mogao bi slušati. Nakon toga je bila poboljšana te su razvijeni MTS, IMTS i AMTS koji su poboljšali kvalitetu samih razgovora. Za to vrijeme, telfonski uređaji se nisu mogli nositi uokolo i malo ljudi ih je zapravo mogo koristiti.

 

1G

Godine 1979., bežična komunikacija telefonskim uređajima je bila komercijalno dostupna u Japanu u gradu Tokiju. Tu je mrežu objavila i uzdržavala tvrtka Nippon telegrph and telephone (NTT). Unutar 5 godina, cijeli je Japan mogao razgovarati pomoću telefona, a 1981. prve su mobilne mreže postale dostupne i u nordijskim zemljama (Danska, Finska, Norveška i Švedska). Ova generacija je koristila anlogne signale za prijenos informacija te je dopuštala samo pozive. Maksimalna brzina prijenosa podataka je bila 2,4 Kbps, danas bi se ovakva brzina smatrala iznimno sporom. Bazne stanice za 1G mobilnu mrežu su imale jako niskiu frekvenciju od 150 MHz, geografska pokrivenost je bila velika, no dolazilo je do visoke latencije i brzog trošenja baterije. Uređaji ove generacije su također imali i jako lošu kvalitetu prijenosa zvuka.

 

2G

Mobilne mreže druge generacije, za razliku od prve generacije, su sada puno učinkovitije, razgovori preko telefona su sada bili šifrirani (što je uvelike pomoglo njihovoj sigurnosti) te je ova generacija dopustila i razvoj novog sistema komunikacije – SMS (Short Message Service). Prva 2G mreža se pojavila u Finskoj 1991. godine, za to je zaslužna tvrtka Radiolinja. Ova generacije je inforamcije prenosila digitalnim signalima.

2,5G

Ova generacija predstavlja novu standardnu tehnologiju – General Packet Radio Service (GPRS). Informacije bi se djelile u pakete koji su se mogli slati jedan za drugim, što je postiglo brzine do 53 Kbps za download i 26 Kbps za upload. Veće brzine su dovele i do razvoja MMS-a (Multimedia Message Service), korisnici su sada mogli putem poruke poslati slike jedni drugima.

2,75G

U ovoj generaciji sve GPRS mreže su unaprijeđene na Enhanced GPRS (EDGE). U ovoj generaciji su dodatno unaprijeđene brzine, 236 Kbps za download i 59 Kbps za upload. Nove tehnologije razvijene u 2G generaciji su dovele do postizanja većih brzina u bubdućim generacijama.

 

3G

Treća genracija se pojavila 1998. godine, cilj ove generacije je bio da unaprijedi brzinu mreže. Prve 3G mreže su se koristile 1998. godine, za njihovo korištenje je zaslužna Japanska tvrtka NTT. Pošto je treća generacija bila toliko brža, dopuštala je videopozive i dovelo je do početka razvijanja streaminga. U teoriji, maksimalne brzine interneta su bile 5,76 Mbps za upload i 14,4 Mbps za download, u praksi, te su brzine bile znatno manje. Nedostatci ove generacije su bili sljedeći: potrebno je više baznih stanica naspram 2G mreža, 3G mobiteli su bili poprilično skupi te je streaming videa visoke kvalite imao puno latencije.

3,5G

U ovoj generaciji su korištene tehnologije koje su unaprijedile performanse 3G mreža, korštenje tih tehnologija je bio jedan od prvih koraka prema 4G generaciji. Te su tehnologije bile: HSPA i Evolved HSPA.

3,75G

U ovoj generaciji Evolved HSPA postaje standard za bežičnu telekomunikaciju.

 

4G

Novu 4G generaciju je započela tvrtka ITU 2004. godine, a implementacija 4G tehnologija je počela 2009. Prva komercijalna verzija 4G mreža bila je dostupna u Oslu (glavni grad Norveške) i Stockholmu (glavni grad Švedske). Ljudi du sada imali pristup multimediji bilo gdje, pokrivenost je bila još veća nego prije te su unaprijeđeni kvaliteta prijenosa multimedijskih sadržaja i unaprijeđena je brzina interneta, koja je sada dosezala i 1 Gbps za download i 500 Mpbs za upload. Jedini su nedostatci bili ti da se nije moglo previše uređaja spojiti na jednu mrežu te visoka latencija za AR ili VR videoigre.

 

5G

Peta generacija bi trebala unaprijediti sve aspekete četvrete generacije. Jedan od aspekta u kojem bi se 5G mreža trebala razlikovati od 4G je brzina prijenosa podataka, 5G mreže bi trebale biti desetak do stotinjak puta brže, također bi trebale i pokrivati veće područje. 5G mreže će se moći koristi u zdravstvu, za IoT, za poboljšani streaming, u poboljšanju sigurnosti. 5G mreže bi trebale imati puno nižu latenciju od svih ostalih genracija.

Komentiraj

Skip to content